Biljka otporna na hladnoću i mraz
Medvedji Luk, Divlji Luk, Sremus Seme ( Allium ursinum) 3 - 1
  • Medvedji Luk, Divlji Luk, Sremus Seme ( Allium ursinum) 3 - 1
  • Medvedji Luk, Divlji Luk, Sremus Seme ( Allium ursinum) 3 - 2
  • Medvedji Luk, Divlji Luk, Sremus Seme ( Allium ursinum) 3 - 3
  • Medvedji Luk, Divlji Luk, Sremus Seme ( Allium ursinum) 3 - 4

Medvedji Luk, Divlji Luk, Sremus Seme ( Allium ursinum)

2,35 €

Medvedji Luk, Divlji Luk, Sremus Seme (Allium ursinum)

Cena je za pakovanje od 10 ili 50 semena.

Sremuš (lat. Allium ursinum), poѕnat i kao: medveđi luk, divlji luk, crijemuš(a), srijemuž, srijemuža, cremoš, skremboš je samonikla vrsta iz porodice lukova (Alliaceae). Ima veliku hranljivu vrednost

Semena u pakovanju :
Količina


Total Rating Total Rating:

0 1 2 3 4
0/5 - 0 reviews

View ratings
0 1 2 3 4 0
0 1 2 3 0 0
0 1 2 0 1 0
0 1 0 1 2 0
0 0 1 2 3 0

  Add Review View Reviews View Reviews

This item has been sold

284
times

Medvedji Luk, Divlji Luk, Sremus Seme ( Allium ursinum)

Cena je za pakovanje od 10 ili 50 semena.

Sremuš (lat. Allium ursinum), poѕnat i kao: medveđi luk, divlji luk, crijemuš(a), srijemuž, srijemuža, cremoš, skremboš je samonikla vrsta iz porodice lukova (Alliaceae). Ima veliku hranljivu vrednost, naročito u prvim mesecima proleća. Poznata je samonikla jestiva i lekovita biljka.

Sremuš je višegodišnja zeljasta biljka, koja u vreme cvetanja poraste 20−50 cm. Karakteristika ove vrste (kao i njenih srodnika, koji spadaju u istu familiju Alliaceae) jeste razvijeno metamorfozirani podzemni izdanak − lukovica. Lukovica sremuša je uspravna, tanka, duga 2-5 cm, obavijena belim ili žućkastim listićima.

Iz lukovice polaze dva (ređe tri) lista. List je eliptičan, duguljast, oštrog vrha i intenzivno zelene boje. Pri osnovi se sužava u dugačku peteljku. Stabljika je na preseku trouglasta do gotovo okrugla. Na njenom vrhu, od aprila do juna, razvijaju se beli cvetovi sakupljeni u višecvetne, štitolike cvasti, koje su u početku obavijene opnastim omotačem (spatom) koji rano otpada. Nakon precvetavanja nastaju plodovi u obliku čaure sa trouglastim, crvenim semenkama.[7][5] Cela biljka intenzivno miriše na beli luk.

Upotreba

Sremuš se od davnina koristi kao ukusno prolećno povrće i delotvorna lekovita biljka. Mladi, prolećni listovi bogati su vitaminom C i karotinom. Lukovice su znatno siromašnije od listova. Od aktivnih materija sadrži aliin (uljastu materiju čija se količina sušenjem smanjuje), malo etarskog ulja (oko 0,07%) u kome su alilsulfid, alilopolisulfid, divinilsulfid i sličnog je sastava kao kod belog luka,[a] mineralne materije, sumporne glikozide i dr.

Upotreba u ishrani

Kao veoma ukusan i zdrav dodatak jelima koriste se listovi, lukovice, a ponekad i seme. Mladi listovi beru se tokom proleća, od marta do kraja maja. Koriste se, kao i sočne lukovice, kao dodatak salatama, varivima, umacima, čorbama i jelima od mesa, a mogu se jesti i sami, kao prolećna vitaminska salata. Upotrebljavaju se samo u svežem stanju, jer sušenjem ili dužim kuvanjem gube karakteristični miris i ukus. Listove treba prikupljati dok su mladi, jer su stariji neprijatno ljuti. Lukovica se može na hladnom očuvati nekoliko dana. Dnevno se može jesti 5-10 svežih lukovica.[5] Kao pikantan začin mogu poslužiti i nezreli plodovi, koji su ljutog ukusa, a na biljci se pojavljuju tokom leta.

Upotreba u narodnoj medicini

za upotrebu u narodnoj medicini prikupljaju se i koriste: nadzemni deo biljke u svežem stanju (Allii ursini herba recens), koji se sakuplja u proleće, pre nego što biljka procveta i sveža lukovica (Allii ursini bulbus recens) koja se vadi u jesen.

Kod duže upotrebe snižava krvni pritisak i holesterol u krvi. Može se koristiti kod crevnih infekcijai želudačno-crevnih bolesti. U našem narodu postoji uverenje da nijedna biljka ne čisti tako dobro sistem za varenje i krv kao sremuš. Ima jako dejstvo na crevne parazite, sprečava infekcijske upale sluzokože creva i odbrana je od gripa i groznice. Pored delovanja na crevni, sremuš povoljno deluje i na kardiovaskularni sistem sprečava aterosklerozu i otkanja nesanicu i nesvesticu.[6] Primenjuje se kod smetnji u varenju hrane i gubljenja apetita.

Sličnost sa nekim otrovnim vrstama

Sremuš je veoma popularna samonikla biljka. Prikupljala se od davnina, a i danas je izletnici rado beru kada na nju naiđu. Kod prikupljanja sremuša treba veoma mnogo voditi računa o samoniklim vrstama koje se lako mogu sa njim pomešati, a koje su veoma otrovne, neke čak i fatalne.[6] U najnovijoj istoriji poznati su slučajevi trovanja ovim „zamenama”.[9] Najčešće, a istovremeno i veoma otrovne vrste sa kojima se sremuš može pomešati su: đurđevak (Convallaria majalis) i mrazovac (Colchicum autumnale).

Poreklo imena:

ime roda - od latinskog imena za beli luk (Allium)

ime vrste - od latinskog imena za medveda (Ursus)

Rasprostranjenost

Sremuš potiče iz oblasti u umerenoj klimatskoj zoni Evrope, od Velike Britanije do Kavkaza .[4] Širom Srbije se javlja kao autohtona vrsta.

Stanište

Sremuš raste u vlažnim, senovitim listopadnim šumama,[5], pored šumskih puteva i potoka. Najviše ga ima u bukovim šumama, gde prekriva velike površine. Raste od ravničarskih predela, sve do 1900 m n.v.

Gajenje sremuša

Iako retko, medveđi luk se može uzgajati u povrtnjacima, na osunčanim mestima koja se odlikuju dobrom dreniranošću i vlažnošću. Razmnožavanje se obavlja semenom u proleće, presađivanjem ili deljenjem lukovica u proleće ili jesen. Takođe, postoji mogućnost uzgoja i u zatvorenom prostoru.

Branje medveđeg luka

Prilikom berbe sremuša sakupljaju se listovi za pripremu salate, kao i lukovica koja je beličaste boje i koja se koristi kao pikantan začin. Za ishranu se koriste sveži nadzemni delovi medveđeg luka, a sakupljaju se pre cvetanja. Mlađi listovi koji se koriste kao salata sadrže dosta vitamina, a stariji su veoma ljuti.

Sakupljanje lukovica se obavlja pre sazrevanja semena, te se može čuvati na hladnom mestu nekoliko dana. Takođe se upotrebljavaju i nedozreli plodovi koji se pojavljuju leti.

Sremuš svoja najjača lekovita svojstva, čišćenje krvi, žuči i jetre od toksina, ispoljava u proleće. Kao lekoviti deo koristi se lukovica Bulbus Allii ursine, ali i cela biljka. Berba sveže biljke obavlja se u aprilu i maju, a lukovice se sakupljaju u leto ili u jesen. Veoma je bitno da se biljka ne osuši, jer tako postaje nedelotvorna. Nakon berbe, medveđi luk se može čuvati u frižideru 7-10 dana.

Lekovitost divljeg luka

Čak i stari Rimljani su poznavali lekovitost medveđeg luka, te su mu davali prednost u odnosu na beli luk (Allium sativum L.). Medveđi luk kao glavnu aktivnu materiju sadrži vinilsulfid, a pored njega sadrži i vinilpolisulfid, kao i tragove merkapanta. Pored navedenih stvari, sadrži i vredne minerale, sluzi, šećere.

Brojne su koristi medveđeg luka pa se tako on primjenjuje kod povišenog pritiska, kod arterioskleroze, crevnog parazita Oxyuris vermicularis, bolesti jetre, za čišćenje rana i kao lek za pluća. Jako delotvorna je tinktura od listova, kao i tinktura od lukovica medveđeg luka.

Setva:

Sejite se u kasnu zimu / kasno proleće i kasno leto / jesen.
Semenu je potrebna vlažna ilovasta zemlja sa vlažnim senovitim okruženjem.

Potrebno je 200 semena po kvadratnom metru.

MHS 15 (10 S)
70 Kom.

Detalji

Rucno birano seme?
Rucno birano seme
Sorta ?
Da
Organsko Seme ?
Organska semena
Organski ?
Da
Jestivo?
Jestivo
Otporan na hladnoću i mraz ?
Otporan na hladnoću i mraz
Biljka pogodna za uzgoj?
Biljka je pogodna za uzgoj na otvorenom
Biljka pogodna za uzgoj na balkonu - terasi
Pogodno za skasiju?
Pogodno za skasiju: Da
Visina biljke ?
Visina biljke 40 cm
Poreklo semena?
Poreklo semena: Srbija
Lekovita biljka?
Lekovita biljka: Da

USDA Hardiness zone

Reviews Reviews (0)

Based on 0 reviews - 0 1 2 3 4 0/5