Stara Francuska sorta dinje , koja je oko 1920 tek pocela da se uzgaja u vecim kolicinama i daje na trziste. Meso ploda je jako slatko, socno i aromaticno, boja ploda je zuto-narandzasta.
Stara Francuska sorta dinje , koja je oko 1920 tek pocela da se uzgaja u vecim kolicinama i daje na trziste. Meso ploda je jako slatko, socno i aromaticno, boja ploda je zuto-narandzasta. Masa ploda je obicno 2-3 kg. Moze se proizvoditi direktnom setvom ili iz rasada. Same biljke su veoma robusne i ne traze posebnu negu.
<h2 class=""><strong>Slanutak, Ceci, Leblebija Seme (Cicer arietinum)</strong></h2>
<h2><span style="color: #ff0000;" class=""><strong><strong>Cena je za pakovanje od 6g (20) Semena.</strong></strong></span></h2>
<p>Leblebija (Cicer arietinum) je vrsta biljaka iz familije bobova (Fabaceae). Narodski nazivi su joj još naut, slanutak, slani grah, slani pasulj. Latinski nazivi su: Cicer arietinum, Cicer edessanum, Cicer grossum, Cicer physodes, Cicer rotundum и Cicer sativum.</p>
<p><strong>Opis</strong></p>
<p>Leblebija je mahunasta, belančevinasta biljka i visokovredna namirnica za ljudsku prehranu. Njeno seme, slično semenu soje ili sušenom zrnu graška, svetlosmeđe je boje, a koristi se kao varivo ili kao dodatak ostalom povrću za pripremanje jela. Nedozrelo seme ljušti se iz mahuna i priprema kao mladi pasulj ili grašak. U istočnim zemljama leblebiju melju u brašno i od njega peku izvrsna peciva, ili je u određenoj razmeri (10 - 20 odsto) mešaju s pšeničnim brašnom i peku poseban i vrlo tražen hleb. Najpopularniji orijentalni specijaliteti od leblebije su izuzetno ukusni i zdravi falafel i humus, a u Srbiji se jedu i propržene semenke, koje se grickaju kao kokice ili semenke bundeve i suncokreta.</p>
<p> </p>
<p><strong>Sastav i hranljiva vrednost</strong></p>
<p>Biohemijski sastav leblebije sličan je ostalim mahunarkama. Osušeno zrno sadrži 17,4 - 23,3 odsto belančevina, 53,5 - 63,6 odsto ugljenih hidrata, 4,1 - 5,5 procenata biljnog ulja 3,3 - 5,5 odsto celuloze i 3,2 - 3,4 odsto mineralnih materija.</p>
<p> </p>
<p>Mlade mahune leblebije nisu preporučljive za jelo, jer vegetativna masa (stabljika, lišće, pa prema tome i mahuna) ima visok sadržaj jabučne i oksalne kiseline, što može izazvati ozbiljne poremećaje u organizmu.</p>
<p>Leblebija je veoma dobar izvor gvožđa, čak i kuvana leblebija sadrži duplo više gvožđa od jednake količine mesa. Količina kalcijuma u leblebiji je takođe visoka i udružena je s belančevinama koje povećavaju njegovu apsorpciju. Ako je u obroku zastupljena i žitarica, takav obrok ima potpuni sastav potrebnih aminokiselina. Ima nizak glikemijski indeks.</p>
<p> </p>
<p>Novija istraživanja, koja su obuhvatila 19 različitih kultivara leblebije uzgajenih u stakleniku, pokazala su da je i lišće leblebije isto tako vredno pažnje, jer sadrži osim vitamina i značajnu količinu nekih minerala, pa tako može parirati kupusu i spanaću. Sadržaj kalcijuma, magnezijuma i kalijuma u lišću leblebije veći je nego u spanaću i kupusu dok je sadržaj gvožđa, cinka i bakra približno jednak.</p>
<p>Rezultati ovog istraživanja mogli bi imati veliku važnost za zemlje gde se leblebija i uzgaja, a to su pre svega Indija, Srednji istok i Srednja Evropa. U tim je zemljama često zabeležen i manjak određenih namirnica u prehrani, pa bi lišće leblebije moglo biti odličan alternativni izvor.</p>
<p> </p>
<p><strong>Upotreba:</strong></p>
<p>Može da se koristi kao varivo, da se samlevena koristi kao hlebno brašno, ali i da se propržena jede poput semenki.</p>
<p>Tu se, naravno, ne morate zaustaviti: leblebije su odličan dodatak supi, a ako je sameljete u blenderu, začinite i dodate malo maslinovog ulja eto odličnog namaza za hleb. Leblebija je u istorijske spise ušla pre mnogih država: prvi zapisi o ovoj biljci stari su trinaest vekova i svedoče o njenoj širokoj upotrebi na prostorima današnje Turske. Iz Anadolije je prenesena na Bliski istok i sever Afrike, a na Kavkazu joj je pripala neobična čast da bude ovekovečena u imenu jednog umetničkog dela. Naime, jermenski kompozitor Tigran Čuhadžjan napisao je 1875. godine operetu "Prodavac leblebija". Koren je pustila i na Balkanu, gde se najviše uzgaja u Makedoniji i Dalmaciji. U pogledu biohemijskog sastava, leblebija se ne razlikuje mnogo od ostalih mahunarki: sadrži do 23 odsto belančevina, 58 odsto ugljenih hidrata i oko 5 odsto biljnog ulja. U količini gvožđa koju sadrži pobeđuje meso čak i kad je kuvana. Bogata je kalcijumom, magnezijumom i bakrom. Stotinu grama leblebija vredno je 361 kaloriju.</p>
<!DOCTYPE html>
<html>
<head>
<meta http-equiv="Content-Type" content="text/html; charset=UTF-8" />
</head>
<body>
<h2><strong>Romanesco - Karfiol Seme</strong></h2>
<h2><span style="color: #ff0000;"><strong>Cena je za pakovanje od 180-200 (1g) semena.</strong><strong><strong><br /></strong></strong></span></h2>
<p>Sorta koja se polako siri i na nasem trzistu. Ima atraktivnu pojavu, a cvet je sastavljena od bledo zelenih ruzica . Nacin uptrebe je isti i kao kod karfiola , prvenstveno se koristi za spravljanje raznih salata i prideva. Moramo da dodamo da smo ove godine i sami sejali ovaj neobicnog izgleda karfiol i zaista sve ovo sto smo probali kod nas mu nemoze prici ni ukusom a ni izgledom...</p>
</body>
</html>
<!DOCTYPE html>
<html>
<head>
<meta http-equiv="Content-Type" content="text/html; charset=UTF-8" />
</head>
<body>
<h2><strong><em><span style="text-decoration: underline;"><span>Socivo ili Leca Seme</span> (Lens culinaris)</span></em></strong></h2>
<h3><span style="color: #ff0000;"><strong><strong>Cena je za pakovanje od 20 semena.</strong></strong></span></h3>
<p>Sočivo ili leća (lat. Lens culinaris) je jednogodišnja biljka iz porodice mahunarki. Vodi poreklo sa Bliskog istoka, a u ishrani se koristi još od kamenog doba. Uzgaja se zbog jestivog semena koje ima oblik sočiva odnosno leće. Najveći svetski proizvođač ove biljke je Kanada, a slede Indija, Turska, SAD i Autralija.</p>
<p> </p>
<p>Kao i druge biljke iz porodice mahunarki, sočivo sadrži veliki deo belančevina i nutritivno je vredna namirnica naročito u vegeterijanskoj ishrani. Od industrijski popularnih biljaka jedino soja ima veći procenat belančevina od sočiva. Proteini iz sočiva o kojima je reč sadrže esencijalne aminokiseline izoleucin i lizin, pa se slobodno može reći da je sočivo vredan izvor belančevina.</p>
<p> </p>
<p>Postoje razne vrste sočiva, različitih boja (žuta, zelenkasta, braon i crna). U zavisnosti od vrste, sočivo se kuva od 10 do 40 minuta. Najbolje se kombinuje sa pirinčem, koji ima približno jednako vreme pripreme. Kada se priprema sa mesom, sočivo dobro ide uz prasetinu ili piletinu.</p>
<p> </p>
<p>Kalorijski gledano, sočivo u suvom stanju obezbeđuje 353 kcal/ 100 g. Kada se skuva, sočivo ima energetsku vrednost od 230 kcal/100g. Nutritivno gledano, sočivo u suvom stanju (u 100 g) sadrži 60 g ugljenih hidrata (31 g vlakana), 26 g belančevina, 1 g masti i 10 g vode. Od vitamina, sočivo je bogato vitaminom B1 i B9, a od minerala sadrži velike količine gvožđa, magnezijuma, fosfora, molibdena, mangana, cinka i kalijuma.</p>
<p> </p>
<p>Sočivo je malo ali moćno sredstvo za smanjenje nivoa holesterola u krvi, pre svega zahvaljujući velikoj količini dijetnih vlakana koje sadrži, kako rastvorljivih, tako i nerastvorljivih. Istovremeno je odlično sredstvo protiv zatvora i služi u prevenciji poremećaja u varenju hrane poput divertikuloze i sindroma nadraženog creva. Pored toga, sočivo odlično održava nivo šećera u krvi. Ovo je jako bitno kod oboleleih od dijabetesa. Sočivo ima veliki uticaj na smanjenje rizika od kardiovaskularnih bolesti.</p>
<p> </p>
<p>Sočivo ima i neke loše osobine poput toga da je inhibitor tripsina jer sadrži relativno veliku količinu fitata. Tripsin je enzim koji ima ulogu u varenju, a fitati smanjuju apsorpciju minerala iz sočiva. Zbog ovoga se sočivo pre kuvanja potapa u mlaku ili toplu vodu preko noći, čime se sadržaj fitata smanjuje. Sočivo sadrži i veliku količinu purina, pa se ne preporučuje u ishrani obolelih od gihta.</p>
<p> </p>
<p>Sočivo se može pripremati i bez potapanja u vodu preko noći, ali se ovo ipak preporučuje. Kada ga ocedite, nalijte u loncu vode tri puta više od količine sočiva i kuvajte. Zelena vrsta sočiva koja je najzastupljenija kod nas se najčešće kuva oko pola sata. Prvo neka voda proključa, potom smanjite temperaturu i pokrijte poklopcem. Ako želite da pravite salatu od sočiva, kraće kuvajte, a ako hoćete kašu, duže.</p>
<p> </p>
<p>U salati sočivo dobro ide uz seckanu svežu crvenu papriku, uz sveže začinsko bilje. Kuvana sočiva možete poslužiti i uz testeninu i bareni brokoli sa malo belog luka, đumbira i maslinovog ulja.</p>
</body>
</html>
<!DOCTYPE html>
<html>
<head>
<meta http-equiv="Content-Type" content="text/html; charset=UTF-8" />
</head>
<body>
<h2><strong>Metarska Buranija Seme "Yard Long"</strong></h2>
<h2><span style="color: #ff0000;"><strong><strong>Cena je za pakovanje od 10 semena.<br /></strong></strong></span></h2>
<div>Tip orijentalne buranije , takođe poznat kao spargla Pasulj. Sorta koja se penje i dostize visinu od 2,5 metara. Mahune su veoma duge, (do 1 metra !) okrugle, tanke , i veoma ukusne.</div>
<div>Mogu da se gaje napolju , ali najbolje u plastenicima . BURANIJA NA KOJOJ CE VAM SVAKI KOMSIJA DEFINITIVNO ZAVIDETI !</div>
<div><strong>Video Klip: </strong></div>
<div><iframe width="640" height="385" src="https://www.youtube.com/embed/CyDsxnUGO90?rel=0&hd=1" frameborder="0" class="embed-responsive-item"> </iframe>
<p></p>
</div>
</body>
</html>
Stara Francuska sorta dinje , koja je oko 1920 tek pocela da se uzgaja u vecim kolicinama i daje na trziste. Meso ploda je jako slatko, socno i aromaticno, boja ploda je zuto-narandzasta.