Biljka otporna na hladnoću i mraz
Biljka otporna na hladnoću i mraz
Nisko listopadno drvo visine do 15 m. U urbanim prostorima kao sađena ukrasna biljka obično je niža nego na prirodnom staništu. U povoljnim uslovima sa dosta sunca i toplim letom brzo raste ali nema dug životni vek. Kruna široka, okruglasta, prozračna. Mlade grančice u početku gusto dlakave, kasnije ogole. Pupoljci spiralno raspoređeni, krupni, trbušasti, pri dnu suženi, a pri vrhu zašiljeni ili tupi.
Listovi naizmenični, neparno perasti, do 35 cm dugi i 18 cm široki, sastavljeni od 7-15 naspramnih liski od kojih su srednji parovi najveći. Rub liski je grubo testerast. U jesen listovi dobijaju živopisnu bronzanocrvenu boju.
Cvetovi su žuti i formiraju do 40 cm duge, terminalne, uspravne metličaste cvasti. Mogu biti muški, ženski ili hermafroditni. Čašica je mala, petočlana, duboko urezana. Krunični listići su neznatno povijeni unazad i ima ih četiri. Ima osam prašnika. Vreme cvetanja: juli-avgust.
Plod trooka, viseća, naduvena pergamentasta čaura koja je u stadijumu zrelosti svetlosmeđa i otvara se na tri dela. Sazreva u septembru i ostaje preko zime. Seme je crno, golo i sjajno, veličine graška, obično po jedno u svakoj pregradi čaure. Seme bez endosperma sa spiralno uvijenim kotiledonima
Od prirode je rasprostranjena u istočnoj Aziji, Kini i Koreji. Raste na vlažnim staništima, na zaravnima i na siromašnim zemljištima u izdanačkim šumama. Opseg introdukcije je širok, naturalizovana je u Japanu, Americi i Evropi. [4].
Heliofilna je vrsta skromnih zahteva u pogledu kvaliteta zemljišta; uspeva na većini tipova, a najviše joj odgovaraju glinovita. Podnosi niske temperature do –10oS ali je osetljiva na niže, mladi izbojci su osetljivi na kasne mrazeve u proleće[4].
Popularna je kao ukrasna biljka u delovima sveta sa umerenom klimom zbog dekorativnih cvetova, listova, i plodova. Koristi se kao soliterna, za drvorede, oko parkinga i sl. Veoma otporna na gradske uslove, sušu, zbijeno zemljište, soli, aerozagađenje. Otporna na vetar pa se koristi i u vetrozaštitnim pojasevima. Pečeno seme je jestivo, kao i kuvani mladi listovi i izbojci, ali nije u široj upotrebi. Medonosna vrsta. Cvetovi su lekoviti i koriste se za lečenje konjuktivitisa. Iz cvetova se dobija žuta boja a iz semena crna[5][4].
Može da se raširi i postane invazivna u oblastima sa blagom zimom. U pojedinim oblastima kao što je istočni deo SAD, posebno Florida, smatra se invazivnom vrstom. Kod nas kelreuterija ima nizak stepen invazivnosti[4].
Semenom i vegetativno. Setva se vrši odamah po sazrevanju. Seme zahteva hladnu stratifikaciju ako se seje u zatvorenom, poželjan predtretman u toploj vodi 24 sata[6][7].
Detalji