Sirak seme (Sorghum bicolor)

1,55 €

Sirak seme (Sorghum bicolor)

Cena je za pakovanje od 10 semena.

Sirak (Sorghum bicolor) je jednogodišnja zeljasta biljka iz familije trava (Poaceae). Uzgaja se radi ishrane životinja i ljudi (uglavnom u Africi i Aziji) i svrstava u prosolike žitarice.

Semena u pakovanju :
Količina
Nema na lageru


Total Rating Total Rating:

0 1 2 3 4
0/5 - 0 reviews

View ratings
0 1 2 3 4 0
0 1 2 3 0 0
0 1 2 0 1 0
0 1 0 1 2 0
0 0 1 2 3 0

  Add Review View Reviews View Reviews

This item has been sold

58
times

Sirak seme (Sorghum bicolor)

Cena je za pakovanje od 10 semena.

Sirak (Sorghum bicolor) je jednogodišnja zeljasta biljka iz familije trava (Poaceae). Uzgaja se radi ishrane životinja i ljudi (uglavnom u Africi i Aziji) i svrstava u prosolike žitarice. Sem u ishrani, sirak se koristi kao seno i za dobijanje skroba, alkohola, glukoze. Cvasti (metlice) se suve koriste za izradu metli.

Ova vrsta se uzgaja kao žitarica, dok se ostale koriste kao krmno bilje, koje se bilo uzgaja u predelima sa toplom klimom ili je naturalizovano, u pašnjacima.[7] Sirak pripada potfamiliji Panicoideae i plemenu Andropogoneae (plemenu koje obuhvata Andropogon gerardi i šećernu trsku).

Svetska produkcija sirka je oko 60 miliona tona godišnje. Glavne proizvođačke zemlje su SAD, Nigerija i Indija. U Senegalu, na primer postoji varijetet tradicionalnog sirka koji je u širokoj upotrebi, ali se koriste i lokalno poboljšani varijeteti koji su adaptirani za tamošnje tipove zemljišta i klimu. Zrna sirka se generalno koriste i ljudskoj ishrani u polu-aridnim zemljama Afrike i Azije. Ovaj usev se konzumira u vidu testenina, kuvan i u obliku tradicionalnih pića. Istraživanja su pokazala pozitivna svojstva ove žitarice po ljudsko zdravlje. Dalja istraživanja se sprovode radi sticanja detaljnijeg razumevanja terapetskog potencijala sirka.

Uzgoj i upotreba

Jedna vrsta, Sorghum bicolor,[9] poreklom iz Afrike sa mnoštvom kultivisanih sojeva,[10] važan je usev širom sveta, koji se koristi kao hrana (kao zrna i kao sirkov sirup) ili melasa od sirka, krmno bilje za ishranu životinja, a nalazi primenu i u produkciji alkoholnih pića, i biogoriva. Većina varijeteta je tolerantna na sušu i toplotu, te su posebno važne za sušne regione, u kojima su žitarice jedna od osnovnih hrana za siromašno i seosko stanovništvo. Ovi varijeteti formiraju važnu komponentu pašnjaka u mnogim tropskim regionima. С. бицолор je važan prehrambeni usev u Africi, Centralnoj Americi, i južnoj Aziji, peta je žitarična kultura po važnosti u svetu.

Neke vrste sirka mogu da sadrže nivoe vodonik cijanida, hordenina, i nitrata koji ih čine letalnim za ispašu životinja u ranim stupnjevima biljnog rasta. Kad su izložene suši i toploti biljke isto tako mogu da sadrže toksične nivoe cijanida i/ili nitrata u kasnijim stupnjevima rasta.[12] Jedna vrsta sirka, Džonsonova trava (S. halapense), klasifikuje se kao invazivna vrsta u SAD od strane Departmana za poljoprivredu.

Sirak se proizvodi u područjima koja su veoma topla. Minimalna prosečna temperatura od 25 °C neophodna je za osiguranje maksimalne proizvodnje zrna. Morfološke karakteristike čine ovu kulturu najtolerantnijom na sušu među trenutno kultivisanim žitaricama u svetu. Tokom suše listovi se zaviju da bi smanjio gubitak vode usled perspiracije. Ako se suša nastavi, ova biljka postaje dormantna, umesto da uvene. Listovi su zaštićeni voštanim kutikulama radi smanjenja isparavanja.

Sirak je peta žitarica po važnosti u svetu nakon pirinča, pšenice, kukuruza i ječma. On je glavna žitarična hrana za preko 750 miliona ljudi koji žive u polusušnim tropskim regionima Afrike, Azije i Latinske Amerike.[14] Najveći proizvođač su Sjedinjene Države (skoro 17% svetske produkcije), gde su prinosi relativno visoki, čemu slede Indija, Nigerija, Kina, Meksiko, Sudan i Argentina.

U mnogim polu-sušnim zemljama u Africi i Aziji, zrna zauzimaju važno mesto u hrani i krmnom bilju. Zrna sirka koriste ljudi (pogotovo farmeri), koji često nemaju sredstva da se hrane drugim prehrambenim izvorima. Zrna sirka su bogata energetskim i neenergetskim hranjivim materijama. U ovim oblastima, ona su namenjena za konzumiranje kao testenine, kuvana ili u vidu tradicionalnih pića. Zrna sirka, pored pomenute upotrebe, konzumiraju se i obliku griza sa sosom. U industrijskim zemljama, sirak se koristi u vidu zrna ili krmnog bilja u stočnoj hrani i za proizvodnju bioetanola. Potražnja sirka se sve više povećava u mnogim zemljama u razvoju, naročito u zapadnoj Africi (u Nigeriji, Gani i Burkini Faso). To je povezano i sa porastom populacije, a delom i sa politikom ovih zemalja, koje imaju za cilj razvijanje industrijske upotrebe sirka (u pivarama) kao zamene za ječmeni slad.

Prisustvo semenjače i semenske ljuske koje su braon boje predstavlja indikaciju oštećenja. U nekim genotipovima sirka semenjača je ponekad parcijalna, nije vidljiva ili čak nedostaje, dok je u drugim veoma pigmentisana.[17] Fenolna jedinjenja (fenolne kiseline, flavonoidi i tanini) su široko zastupljeni i sveprisutni sekundarni metaboliti u biljnom carstvu među žitaricama, i sirak je najbogatiji u tom pogledu sa do 6%,[18][19][20] mada je pokazano da samo varijeteti sa pigmentiranim semenjačama sadrže tanine.[22] Oni izgraju važnu ulogu u biljnim odbrambenim mehanizmima od gljivica i štetočina, kao što su insekti i ptice. Poznato je da fenolna jedinjenja takođe imaju pozitivne efekate na ljudsko zdravlje.

Fitinska kiselina ima veliki kapacitet vezivanja i stoga može da formira komplekse sa proteinima i viševalentnim katjonima. Većina kompleksa fitat-metal je nerastvorna pri fiziološkom pH i stoga su manje biološki dostupni izvor minerala za ljude i životinje.[23] Analiziranjem nekoliko varijeteta sirka (belog i crvenog) utvrđeno je da sadržaj fitinskog fosfora celog semena varira između 170 i 380 mg na 100 g, i da to predstavlja preko 85% ukupnog fosfora u celom zrnu.

Ishrana

Količina od 100 grama sirovog sirka pruža 329 kalorija, 72% ugljenih hidrata, 4% masnoća, i 11% proteina. Sirak sadrži brojne esencijalne nutriente u znatnim udelima (20% ili više dnevne vrednosti, DV), uključujući pproteine, vlakna, B vitamine niacin, tiamin i vitamin B6, i nekoliko dijetarnih minerala, uključujući gvožđe (26% DV) i mangan (76% DV). Nutricioni sadržaj sirka je generalno sličan sa sirovim ovsom (pogledajte nutricionu tabelu). Među drugim sličnostima sa ovsom, sirak ne sadrži gluten, te je koristan za bezglutensku ishranu.

Sirak je jedna od glavnih zrnastih hrana koje se konzumiraju u Aziji i Africi. On se koristi u pripremi hrane za odrasle i decu. U tropskim regionima, hrana za bebe se pravi od sirčane i kukuruzne cicvare uz dodatak šećera.[25] Proteinski kvalitet zrna sirka je loš usled niskog sadržaja esencijalnih aminokiseline kao što su lizin, triptofan i treonin.[26] Postupak pravljenja slada poboljšava kvalitet proteina ove žitarice usled povećanja sadržaja lizina.[27] Deca slabo vare sirak,[28] ali ako se ishrana dopuni hranom sa visokim sadržajem lizina, sirak može biti zadovoljavajući izvor hranljivih materija.[26] Proteini sirka postaju manje svarljivi nakon kuvanja.[29][30] Sirak, kao i ostale žitarica, dobar je izvor vitamina B, kao što je tiamin, riboflavin, vitamin B6, biotin i niacin, mada rafiniranje dovodi do gubitaka svih vitamina B.[31] Mineralni sastav sirka je sličan onom u prosu.[32] Glavni minerali prisutni u zrnu sirka su kalijum i fosfor, dok je kalcijum nizak.[33] Sirak sadrži polifenolna jedinjenja, koja se nazivaju kondenzovani tanini, i koja su antinutrijski faktori. Kondenzovani tanini smanjuju hranljivu vrednost zrna sirka, jer se mogu vezati za prehrambene proteine, digestivne enzime, minerale kao što su gvožđe, i vitamine B, kao što su tiamin i vitamin B6.[34] Oni su prisutni u sojevima sirka koji imaju pigmentisanu semenjaču,[35] a odsutni su kod belih i obojenih siraka bez pigmentirane semenjače.[36]

Mikotoksini sirka

U slučaju buđi, visoke vrednosti relativne vlažnosti (RH) tokom rane faze rasta s jedne strane, i između kraja cvetanja i druge kulture, bile su u velikoj meri u korelaciji sa učestalošću ubuđalosti. Odnosi između maksimalne relativne vlažnosit i znaka plesnog oštećenja nisu linearni, već postoji neto porast kad vlažnost prekorači prag od oko 95%.

Kao i mnoge druge žitarice, zrna sirka u vreme žetve imaju veoma varijabilnu kompoziciju mikoflore. Plesni sirkovog zrna su dobro poznate kao primarni patološki problem ove biljke. Najvažniji elementi mikoflora su: Fusarium, Curvularia, Alternaria, Helminthosporium i Phoma. Na primer najčešći rodovi u Senegalu su: Curvularia i Fusarium, i za ovaj kosniji je identifikovano pet vrsta: F. solani, F. moniliforme, F. cquiseti , F. fLocciferum i F. sporotrichoïdes.

Nutritivne i medicinske implikacije

U jednoj studiji iz 2015. godine je pokazano da sirak prvensteno sadrži skrob koji se sporije vari od većine drugih žitarica, i koji je u manjoj meri svarljiv, kao i da sadrži manje proteina i nezasićene masti. Većina sojeva sirka je bogata fenolnim jedinjenjima, posebno 3–deoksiantocianidinima i taninima. Rezultati dobijeni in vitro i kod životinja pokazali su da fenolna jedinjenja i rastvorljiva jedinjenja (polikozanoli) koja su povišeno prisutna u sirku balansiraju ili stabilizuju crevnu mikrobiotu i parametre povezane sa gojaznost, oksidativni stres, upale, dijabetes, dislipidemiju, hipertenziju i kancer.

Istraživanja

Sirak je efektivan u konvertovanju solarne energije u hemijsku energiju, i on isto tako koristi manje količine vode u poređenju sa drugim žitaričnim usevima.[40][41] Biogorivo, proizvedeno koristeći slatki sirak kao kulturu sa visokim sadržajem šećera u stabljici, se razvija sa biomasom koja se može pretvoriti u ugljen, sintetički gas, i bio-ulje.

MHS 74 (10 S)

USDA Hardiness zone

Reviews Reviews (0)

Based on 0 reviews - 0 1 2 3 4 0/5