Endivija vrsta je povrca koja pripada porodici Asteraceae. Krecusa (ponekad i zimska salata) kako je jos nazivaju, smatra se vrstom zelene salate iako dolazi iz porodice cikorija i u bliskom je srodstvu s cikorijom. Endivija je jednogodisnja biljka koja raste u obliku glave, sa sirokim listovima
Endivija Seme Salate 'De Ruffec' (Cichorium endivia)
Cena je za pakovanje od 100 semena.
Endivija vrsta je povrca koja pripada porodici Asteraceae. Krecusa (ponekad i zimska salata) kako je jos nazivaju, smatra se vrstom zelene salate iako dolazi iz porodice cikorija i u bliskom je srodstvu s cikorijom. Endivija je jednogodisnja biljka koja raste u obliku glave, sa sirokim listovima koji rastu iz sredista u obliku rozete. Postoje dve endivije, var. Latifolia i var. Crispa. Prva varijanta ima sire i manje nazubljene listove koji su i svijetlijih zelenih boja. Druga varijanta se cesto naziva francuskim imenom frisée.
Endivija je bogata folatima i vitaminima A i K, a takodjer i vlaknima koji su bitni za probavu. Osim toga, sadrzi i glikozide koji joj daju gorak okus. Endivija dobro podnosi niske temeprature, te se kod nas uzgaja kao jesenje i zimsko povrće. Trazi dosta vlage i vode, te vecu kolicinu gnjojiva. Ima i lekovita svojstva: inulin kojeg sadrzi djeluje diureticki, pospesuje apetit i potice izlucivanje mokrace.
Postoje 3 teorije o poreklu endivije: potice iz juzne Azije i severne Kine
potice s istocnog Mediterana i ukrsten je od cikorije i divljeg oblika male cikorije (lat. Cichorium pumilum) da je nastala od male cikorije, te da joj je identična iako se trenutno smatraju za dve odvojene biljne vrste. Kod nas se najčešće uzgaja var. Latifolia i to sledece načine:
<h2 class=""><strong>Slanutak, Ceci, Leblebija Seme (Cicer arietinum)</strong></h2>
<h2><span style="color: #ff0000;" class=""><strong><strong>Cena je za pakovanje od 6g (20) Semena.</strong></strong></span></h2>
<p>Leblebija (Cicer arietinum) je vrsta biljaka iz familije bobova (Fabaceae). Narodski nazivi su joj još naut, slanutak, slani grah, slani pasulj. Latinski nazivi su: Cicer arietinum, Cicer edessanum, Cicer grossum, Cicer physodes, Cicer rotundum и Cicer sativum.</p>
<p><strong>Opis</strong></p>
<p>Leblebija je mahunasta, belančevinasta biljka i visokovredna namirnica za ljudsku prehranu. Njeno seme, slično semenu soje ili sušenom zrnu graška, svetlosmeđe je boje, a koristi se kao varivo ili kao dodatak ostalom povrću za pripremanje jela. Nedozrelo seme ljušti se iz mahuna i priprema kao mladi pasulj ili grašak. U istočnim zemljama leblebiju melju u brašno i od njega peku izvrsna peciva, ili je u određenoj razmeri (10 - 20 odsto) mešaju s pšeničnim brašnom i peku poseban i vrlo tražen hleb. Najpopularniji orijentalni specijaliteti od leblebije su izuzetno ukusni i zdravi falafel i humus, a u Srbiji se jedu i propržene semenke, koje se grickaju kao kokice ili semenke bundeve i suncokreta.</p>
<p> </p>
<p><strong>Sastav i hranljiva vrednost</strong></p>
<p>Biohemijski sastav leblebije sličan je ostalim mahunarkama. Osušeno zrno sadrži 17,4 - 23,3 odsto belančevina, 53,5 - 63,6 odsto ugljenih hidrata, 4,1 - 5,5 procenata biljnog ulja 3,3 - 5,5 odsto celuloze i 3,2 - 3,4 odsto mineralnih materija.</p>
<p> </p>
<p>Mlade mahune leblebije nisu preporučljive za jelo, jer vegetativna masa (stabljika, lišće, pa prema tome i mahuna) ima visok sadržaj jabučne i oksalne kiseline, što može izazvati ozbiljne poremećaje u organizmu.</p>
<p>Leblebija je veoma dobar izvor gvožđa, čak i kuvana leblebija sadrži duplo više gvožđa od jednake količine mesa. Količina kalcijuma u leblebiji je takođe visoka i udružena je s belančevinama koje povećavaju njegovu apsorpciju. Ako je u obroku zastupljena i žitarica, takav obrok ima potpuni sastav potrebnih aminokiselina. Ima nizak glikemijski indeks.</p>
<p> </p>
<p>Novija istraživanja, koja su obuhvatila 19 različitih kultivara leblebije uzgajenih u stakleniku, pokazala su da je i lišće leblebije isto tako vredno pažnje, jer sadrži osim vitamina i značajnu količinu nekih minerala, pa tako može parirati kupusu i spanaću. Sadržaj kalcijuma, magnezijuma i kalijuma u lišću leblebije veći je nego u spanaću i kupusu dok je sadržaj gvožđa, cinka i bakra približno jednak.</p>
<p>Rezultati ovog istraživanja mogli bi imati veliku važnost za zemlje gde se leblebija i uzgaja, a to su pre svega Indija, Srednji istok i Srednja Evropa. U tim je zemljama često zabeležen i manjak određenih namirnica u prehrani, pa bi lišće leblebije moglo biti odličan alternativni izvor.</p>
<p> </p>
<p><strong>Upotreba:</strong></p>
<p>Može da se koristi kao varivo, da se samlevena koristi kao hlebno brašno, ali i da se propržena jede poput semenki.</p>
<p>Tu se, naravno, ne morate zaustaviti: leblebije su odličan dodatak supi, a ako je sameljete u blenderu, začinite i dodate malo maslinovog ulja eto odličnog namaza za hleb. Leblebija je u istorijske spise ušla pre mnogih država: prvi zapisi o ovoj biljci stari su trinaest vekova i svedoče o njenoj širokoj upotrebi na prostorima današnje Turske. Iz Anadolije je prenesena na Bliski istok i sever Afrike, a na Kavkazu joj je pripala neobična čast da bude ovekovečena u imenu jednog umetničkog dela. Naime, jermenski kompozitor Tigran Čuhadžjan napisao je 1875. godine operetu "Prodavac leblebija". Koren je pustila i na Balkanu, gde se najviše uzgaja u Makedoniji i Dalmaciji. U pogledu biohemijskog sastava, leblebija se ne razlikuje mnogo od ostalih mahunarki: sadrži do 23 odsto belančevina, 58 odsto ugljenih hidrata i oko 5 odsto biljnog ulja. U količini gvožđa koju sadrži pobeđuje meso čak i kad je kuvana. Bogata je kalcijumom, magnezijumom i bakrom. Stotinu grama leblebija vredno je 361 kaloriju.</p>
<!DOCTYPE html>
<html>
<head>
<meta http-equiv="Content-Type" content="text/html; charset=UTF-8" />
</head>
<body>
<h2><strong>Seme Pasulja Biser (Phaseolus vulgaris)</strong></h2>
<h2><span style="color: #ff0000;"><strong>Cena je za pakovanje od 40 semena.</strong></span></h2>
<p>Biser – Sorta niskog rasta, koji doseže do 48 cm. Biljka je dosta žbunasta, koju krase listovi srednje krupnoće, kao i lep cvet koji je sitan i beličast. Ovo je rana sorta po vremenu sazrevanja. Zrno koje će nam podariti ova biljka je ovalno okruglog oblika, bele boje. Od jedne biljke biser sorte dobićemo ukupno oko 270 gr zrna. Što se tiče bolesti, tu ne moramo da brinemo, biser pasulj je veoma otporan prema bolestima koje mu prete. Ono što će proizvođače zanimati jeste jako dobar prinos ove vrste, koji uglavnom bude od 3 do 4 tone po hektaru.</p>
<p><strong>Biljka</strong>: niska, visine oko 48 cm, rastresito zbunasta, dobro oblistala sa srednje krupnim liskama, cvet sitan, bele boje.</p>
<p><strong>Zrno</strong>: belo, ovalno okruglo, apsolutne mase 270 gr.</p>
<p><strong>Sazrevanje</strong>: ranostasan, sazreva za oko 74 dana.</p>
<p><strong>Namena</strong>: gaji se u cistoj kulturi.</p>
<p><strong>Otpornost</strong>: otporan prema virusu obicnog mozaika pasulja (Bean common mosaic virus), tolerantan prema antraknozi (Colletotrichum lindemuthianum)</p>
<p><strong>Napomena</strong>: veoma rodna sorta sa prinosom 3 - 4 t/ha</p>
</body>
</html>
Osnovna cena1,85 €-11%Cena1,65 €
(SKU: MHS 107 TA)
Snizeno jos:
Seeds Gallery Shop,
5/
5
<h2><strong>Ajovan seme (Trachyspermum ammi)</strong></h2>
<h2><span style="color: #ff0000;" class=""><strong>Cena je za pakovanje od 1g (500) semena. </strong></span></h2>
<p data-adtags-visited="true" style="color: #333333; font-size: 16px;"><strong>Narodna imena: </strong>Karambol, biskupski korov, ajma, karom, omam,<strong><span> </span></strong>ajvain.</p>
<p data-adtags-visited="true" style="color: #333333; font-size: 16px;">Potiče iz istočnog Mediterana, smatra se iz Egipta. Glavne oblasti kultivacije danas su Indija, Iran i Avganistan. Ajovan se koristi kao lek protiv nadimanja iz antičkih vremena. Poznati grčki lekari Dioscrides i Gelen su ga koristili u raznim lekovima. Koristili još stari Egipćani za lečenje vitiliga, gubitak pigmenta u koži.</p>
<p data-adtags-visited="true" style="color: #333333; font-size: 16px;"><strong>Opis biljke</strong></p>
<p data-adtags-visited="true" style="color: #333333; font-size: 16px;">Ajovan je jednogodišnja, žbunasta, uspravna biljka. Naraste i do 65 cm u visinu. Grana se iz baze. Listovi su u obliku pera, dužine od15 do 23cm. Cvetovi su sitni, bele boje, sa spoljašnje strane obloženi dlačicama. Semenke ajovana su male i grube, u obliku polumeseca, sa svilenkastom nit na jednom kraju. Ukus sirove semenke je vruć, gorući i gorak, sličan timijanu i origanu. Kada je semenka skuvana, intenzitet mirisa je ublažen, sličan mirisu majčine dušice.<br>Ajovan je još uvek malo poznat začin.</p>
<p data-adtags-visited="true" style="color: #333333; font-size: 16px;"><strong>Hemijski sastav</strong></p>
<p data-adtags-visited="true" style="color: #333333; font-size: 16px;">Ajovan semenke sadrže bojna hemijska jedinjenja: proteine, ugljenehidrate, mineralne materije (kalcijum, fosfor, gvožđe, natrijum, kalijum), 8-methokipsoralen, vitamine (tiamin,<span> </span>riboflavin,<span> </span>niacin). Suve semenke ovoga začina sadrže eterično ulje (2,5 do 5%),a dominira timol (35 do 60%), takođe su identifikovani p-cimen, limonen i γ-terpinen, karvakol, tujen i dr. Semenke sadrže i 26% masnih ulja.</p>
<p data-adtags-visited="true" style="color: #333333; font-size: 16px;" class=""><strong>Lekovitost</strong></p>
<p data-adtags-visited="true" style="color: #333333; font-size: 16px;">Ajovan je poznat kao antioksidat, germicid i antiseptik. Poboljšava probavu, stimuliše apetit, koristan je za lečenje respiratornog sistema, čireva, bubuljica, svraba, , žuči, menstrualnih i posleporođajnih poremećaja, ženske neplodnosti, neuralgije, zubobolje, bolova u ušima i reumatizma. Takođe je koristan za funkcionisanje urinarnog sistema. Veoma je cenjen kao afrodizijak.<br>Ovaj začin sadrži 8-methokipsoralen za koji je dokazano da stimuliše proizvodnju pigmenta u koži izloženoj UV svetlosti.</p>
<p data-adtags-visited="true" style="color: #333333; font-size: 16px;"><strong></strong></p>
<p data-adtags-visited="true" style="color: #333333; font-size: 16px;"><strong>Upotreba</strong></p>
<p data-adtags-visited="true" style="color: #333333; font-size: 16px;">Ajovan semenke se koriste u širokom rasponu indijskih jela. U indijskoj kuhinji se dodaje jelima od dala, povrću, salatnim prelivima i prženim jelima. Semenke se koriste u malim količinama za brojne aromatične namirnice, kao konzervansi, u medicini, za proizvodnju eteričnih ulja, za proizvodnju parfema, lekova, itd.</p>
<div id="idTab1" class="rte">
<h2 id="short_description_content" class="rte align_justify"><span style="font-size:14pt;"><strong>Seme kaktusa Ferocactus Peninsulae</strong></span></h2>
<h2 class="rte align_justify"><span style="color:#ff0000;font-size:14pt;"><strong>Cena za pakovanje od 10 semena.</strong></span></h2>
<p>Ferocactus peninsulae dostize visinu od oko 70 santimetara. Ova biljka je ovalna po obliku i ima 12 do 20 raskosnih dubokih rebara. Trnje je sivkasto-crveno i ima zuckasti ili belicasti vrh. Cvece je crvene do zute boje i dostigne duzinu od 5-6 centimetra . Plodovi su sfericni, zuti, 4,5 centimetra dugacki.</p>
</div>
Endivija vrsta je povrca koja pripada porodici Asteraceae. Krecusa (ponekad i zimska salata) kako je jos nazivaju, smatra se vrstom zelene salate iako dolazi iz porodice cikorija i u bliskom je srodstvu s cikorijom. Endivija je jednogodisnja biljka koja raste u obliku glave, sa sirokim listovima