Najbolje cene za Micelijum Gljiva

Beli Tartuf Micelijum...

17,00 € SKU: P 401 W

Seeds Gallery Shop,

5/ 5

<h2>Beli Tartuf Micelijum (Tuber magnatum)</h2> <h2>Cena je za pakovanje od 30 ili 50 ml.</h2> Italijanski tartuf ili italijanska gomoljača, Tuber magnatum je vrlo jestiva gljiva. Naš najrasprostranjeniji tartuf je najčešći i na kontinentu i na Mediteranu. <h2>Oblik</h2> Većinom u obliku kvrgavog krompira,1,5-6-[9] cm dužine,1-4-[6] cm širine,1-5cm visine;rjeđe kuglast, no i tada grbav, s usjecima i žljebovima, s jamama pa i parcijalno spljoštenim slojevima, kao komad stijene. Površina bez bubuljica, eventualno malo brašnasto hrapava. <h2>Peridija</h2> Spolja je kožnatoblijede boje, kao svijetla kafa, starija i s nešto jačom primjesom. Iznutra bijela, tanka, oko 0,5mm, jače izražena i šira s donje strane. <h2>Gleba</h2> [meso unutra kojega se razvija himenij]po cijeloj unutrašnjosti prošarana bijelim venama, a masa kroz koju se vijugavo ili labirintno vene granaju u početku je sivkastobijela, zatim siva, sasvim zrela tamno purpurnočokoladna i gotovop crna. Tvrda, teška, s jakim no ugodnim ukusomi mirisom na bijeli luk. <h2>Mikroskopija</h2> Spore tamno sepijasmeđe, široko eliptične do gotovo okrugle, načičkane cilindričnim, 4-7/1-1,5 mi, iglicama, po vrhu povezanim jednim prozirnim velom, tako da se promjer cijele spore povećava za dvije dužine iglica i, zajedno s njima, iznosi: 33-52/32-45 mi. Jezgra je mrežasto granulirana, a pojedine pločice su duge 6-10mi. Spore su veće što ih je manje u ascusu, od jedne jedine do dvije ili tri. Asci izodijametrični ili ovoidni s uglastim stranama, 80-127/60-85 mi. <h2>Stanište i rasprostranjenost</h2> Naš najrasprostranjeniji i najčešći tartuf, i na kontinentu ili na Mediteranu. Raste jedan nedaleko od drugoga,8-18cm pod površinom zemlje, u mikorizi s raznim listopadnim drvećem, najradije pak u hrastovi-grabovim šumama, prorijeđenim i svjetlijim, te duž potoka i rječica sa bagremima, johama i topolama. Pokazatelji su mu duguljasti smeđecrveni hruštevi, koji u gomilama vrve iznad gljive. <h2>Doba sazrijevanja</h2> [XI] I-VI, no mogu se naći, jer dugo rastu i teže se kvare, i u drugo doba godine. <h2>Jestivost</h2> Visoko cijenjena gljiva, osobiti prikladna za umake, za punjenje mesa ili ribe te kao prilog. Sama za sebe je prejaka. Po kuvanju miris bijelog luka, iako slabiji, ostaje, a pridružuje mu se još jedna specifična aroma na parfem. <h2>Slične vrste</h2> Ima mnogo podzemnih vrsta gljiva koje ne samo da nisu tartufi, nego čak ni Ascomyceti. Glatke površine, bez bubuljica i sličnih boja, najbliži je prošupljeni tartuf, Tuber excavatum Vitt. Dosta čest kod nas, takođe ukusan, mikroskopski se razlikuje najlakše po manje-više centriranoj komorastoj šupljini unutar glebe, te po mirisu na druge začine, ne na bijeli luk. Spore su mu u prosjeku manje,30-40/22-33mi. Po boji, obliku, pa i mirisu na bijeli lik, slična je i lažna gomoljača, lažni tartuf, Tuber macrosporum, no ona ima bubuljičastu površinu i još veće spore:do 80/60 mi. Istarski ili perigordski tartuf, Tuber melanosporum najcjenjeniji od svih tartufa, uspijeva takođe širom bivše Jugoslavije, ne samo u Istri(što bi se moglo zaključiti po imenu), no zapravo nema slličnosti:boje je crveno smeđe, pa crne, a pokriven je četvero do šesterostranim piramidalnim bubuljicama, širokim do pola mm. Iglice spora su maksimalno 3 mi duge. Metoda gajenja: Povoljno vreme za sadnju micelijuma " Crni Tartuf " od maja do avgusta. 1. Pod mladim listopadnim drvetom (hrast, bukva, orah) iskopati rupu sa precnikom od 10 cm i dubinom od 15 cm, odmah u blizini drveta na obodu. Oko jednog drveta mozete napraviti i 5 do deset rupa. 2. Rupu do polovine dubine treba napuniti unapred pripremljenim kompostom sa visokim sadržajem treseta, zatim raspoređivati komade micelija u rupu – rupe (ukoliko sejete vise), 1 pakovanje za jednu rupu. Pokrijte rupu sa kompostom do ivice. 3. Zaliti sa 1 litrom vode lagano. Takođe, navlažite zemljište oko rupe, sa puno vise vode - najmanje 1 kantica po rupi. Zemljiste I rupe gde ste posejali ne bi trebalo da se osuši. Pokrivajte rupu – rupe slojem mahovine, liscem, granama. 4. Zimi bi trebalo da je mesto gde je crni tartuf posejan da se pokrije listovima ili slamom. Crni tartuf raste na dubini od 25-30 cm i obično se nalazi u grupama od 5-7 komada. Rod 25-30 godina. Produktivnost Obično je žetva 7-10 gljiva po sezoni od jednog drveta I jedne rupe.  Od prve zetve mozete ocekivati 350 do 500 grama tartufa. A po kvadratnom metru 3,5 do 4,5 kilograma. <h2>Sinonimi: Tuber magnatum</h2><script src="//cdn.public.n1ed.com/G3OMDFLT/widgets.js"></script>

P 401 W 15ml

Brzi pregled

Black Truffle Mycelium (Tuber melanosporum)

Crni Tartuf Micelijum...

17,00 € SKU: P 401 B

Seeds Gallery Shop,

5/ 5

<!DOCTYPE html> <html> <head> <meta http-equiv="Content-Type" content="text/html; charset=UTF-8" /> </head> <body> <h2>Black Truffle - Crni Tartuf Micelijum (Tuber melanosporum)</h2> <h2>Cena je za pakovanje od 60 ml.</h2> Black Truffle - Crni Tartuf ili Crna gomoljača (лат. tuber melanosporum) jeste mesnati deo jedne retke pečurke. Ima potpuno podzemni ciklus života i najradije raste podno hrasta. Micelijum je toliko proždrljiv da rasteruje sve ostale biljke oko drveta. Za pronalaženje ovih pečurki koristi se posebna rasa pasa pod imenom "psi gomoljičari". Gomoljača je drugi i manje poznat naziv za tartufe. Tartufi, koji su poznati po svojoj vrednosti spadaju u najskuplje vrste pečuraka i imaju široku primenu u svetskoj kuhinji. Francuska predstavlja oko 45% svjetske proizvodnje crnim tartufima , Španija 35% i Italija 20% . Manje količine se proizvode u Sloveniji , Hrvatskoj i australijskim državama Tasmanija i Zapadna Australija. U 2005. godini , crni tartufi su pronađeni u Srbiji . Oko 80% francuske proizvodnje dolazi iz jugoistočne Francuske. Proizvodnja je značajno smanjena tijekom 20. vijeka, pala oko 20 tona godišnje . Uporede radi , 1937. godine , Francuska proizvela oko 1.000 tona crnih tartufa . Metoda gajenja: Povoljno vreme za sadnju micelijuma " Crni Tartuf " od maja do avgusta. 1. Pod mladim listopadnim drvetom (hrast, bukva, orah) iskopati rupu sa precnikom od 10 cm i dubinom od 15 cm, odmah u blizini drveta na obodu. Oko jednog drveta mozete napraviti i 5 do deset rupa. 2. Rupu do polovine dubine treba napuniti unapred pripremljenim kompostom sa visokim sadržajem treseta, zatim raspoređivati komade micelija u rupu – rupe (ukoliko sejete vise), 1 pakovanje za jednu rupu. Pokrijte rupu sa kompostom do ivice. 3. Zaliti sa 1 litrom vode lagano. Takođe, navlažite zemljište oko rupe, sa puno vise vode - najmanje 1 kantica po rupi. Zemljiste I rupe gde ste posejali ne bi trebalo da se osuši. Pokrivajte rupu – rupe slojem mahovine, liscem, granama. 4. Zimi bi trebalo da je mesto gde je crni tartuf posejan da se pokrije listovima ili slamom. Crni tartuf raste na dubini od 25-30 cm i obično se nalazi u grupama od 5-7 komada. Rod 25-30 godina. Produktivnost Obično je žetva 7-10 gljiva po sezoni od jednog drveta I jedne rupe. Od prve zetve mozete ocekivati 350 do 500 grama tartufa. A po kvadratnom metru 3,5 do 4,5 kilograma. </body> </html>

P 401 B 30 ml

Brzi pregled

Golden Oyster Mushroom Mycelium - Seeds (Pleurotus citrinopileatus)

Zlatna bukovaca Micelijum...

4,50 € SKU: P 402 Y

Seeds Gallery Shop,

5/ 5

<h2>Zlatna bukovaca Micelijum (Seme) (Pleurotus citrinopileatus)</h2> <h2>Cena je za pakovanje od 10 ml.</h2> Zlatna bukovaca (Pleurotus Citrinopileatus) je ukusna jestiva gljiva i odlično pomoćno ljekovito sredstvo. Kao gljivu koja jača imunitet vjekovima su je koristili Kinezi, a krajem prošlog stoljeća počeli su je koristiti i u Europi. U prirodi bukovača raste u buketima ili grupama, po hladnom vremenu,na mrtvom drvetu, najčešće listopadnih vrsta. Radi se o gljivi asimetričnog oblika, glatkog šešira sa ekscentrično ili lateralno postavljeno drškom, koja ima svoje obožavatelje spremne da savladaju razne prepreke kako bi došli do ukusnog zalogaja. Uzgojene vrste su svakako najpopularnije i po zastupljenosti na tržištu su odmah iza šampinjona. Kinezu su je koristi se za ublažavanje bolova i relaksaciju mišića. Pored toga, upotrebljavali su je i u lječenju lumbaga, ukočenosti ekstremiteta i tetiva, kao i za lječenje loše cirkulacije. Preporučena doza za lječenje je tri do devet grama suhe bukovače u toku dana. <h2>Uzgoj :</h2> Gljive se uzgajaju na sirovinama koje su slabo iskoristive u druge svrhe. Mogu se proizvoditi tijekom cijele godine na relativno malom prostoru u kratkom ciklusu proizvodnje. Za pripremanje uzgojne hranjive podloge najčešće se upotrebljava slama žitarica, npr. pšenice i raži, koja bi se inače spalila ili zaorala. Nakon uzgoja bukovače, prorašteni supstrat se u nekim zemljama koristi kao stočna hrana. Osim slame žitarica za uzgoj gljiva može se koristiti i pljeva, kukuruzovina, lišće, piljevina, stari papir i drveni otpaci. Ciklus uzgoja bukovače je kraći od ciklusa uzgoja šampinjona. Do pojave prvih plodišta ne prođe ni pun mjesec dana, a očekivani prinos iznosi otprilike 50% od težine upotrijebljene suhe mase. U prirodi bukovača (Pleurotus ostreatus) raste na panjevima, srušenim stablima i komadima drva koji ostaju iza sječe. Prvi pokušaji uzgoja bili su na drvu. Ova se metoda uzgoja i danas uspješno koristi. U posljednje vrijeme, bukovača se uzgaja na poljoprivrednim nusproizvodima, npr. slami različitih žitarica pomiješanoj s različitim omjerima kukuruzovine, sijena, pljeve, piljevine i sl. Na takvim podlogama ciklus uzgoja traje dva do najviše tri mjeseca. Bukovača se može uzgajati u zatvorenim, djelomično zatvorenim i otvorenim ali natkrivenim prostorima. Mjesto uzgoja mora biti zaštićeno od kiše, jakog vjetra i izravnih Sunčevih zraka. Mora biti osigurana stalna visoka vlažnost zraka, dobro prozračivanje i 12-satno osvjetljenje. Slama koja se koristi za pripremu podloge mora biti zdrava, zlatno-žute boje i suhih vlati. Podlozi se može dodati sijeno (10-30%), kukuruzni oklasci (25-75%), kukuruzovina (25-50%) ili slama soje ili graška (10-30%). Dodatak sijena u hranjivu podlogu povećava prinos za oko 20% i smanjuje napad zelenih plijesni na supstrat. Sve sirovine koje se koriste kao hranjiva podloga moraju biti dobro usitnjene. Uzgojem bukovača na slami dobit će se zdrava hrana i iskoristiti slama koja bi se inače spalila ili zaorala. <h2>MATERIJAL I METODE</h2> Micelij bukovače nasađivat će se na usitnjenu slamu ječma ili pšenice. Prije nasađivanja micelija supstrat će se sterilizirati vrenjem na temperaturi 100 st. C oko pola sata kako bi se uništili mikroorganizmi i potom dobro ohladiti jer temperatura od 33 st. C ubija micelij bukovača. Steriliziranom supstratu (100 kg) se dodaje micelij (5 litara). u slojevima. Smjesa se stavlja u plastične vreće veličine 45 x 90 cm i to tako da se slaže sloj supstrata, sloj micelija i tako do vrha vreće. Na vrećama se radi prozračivanja izbuše rupe promjera 15-20 mm na razmaku od dvadesetak centimetara. Vreće se stavljaju u zamračenu prostoriju na temperaturu 22 st. C. Nakon otprilike tri tjedna vreće su gotovo sasvim proraštene i premještaju se u prostoriju za uzgoj. U tim prostorijama mora biti osigurano 12-satno osvjetljenje i vlažnost 90-95% Prilikom berbe stručak se reže blizu same površine na kojoj je izrastao. Nakon 10-15 dana pojavit će se nove bukovače. Moguće su tri berbe, a nakon toga je supstrat iscrpljen. <h2>Faze prorastanja</h2> Kod uzgoja bukovače tijekom faze prorastanja potrebno je ispuniti samo jedan uvjet. Toplina uzgojne prostorije treba biti 24 °C. Ukoliko je toplina uzgojne prostorije niža doći će do smanjivanja prinosa. Do toga dolazi jer bukovača nije nakupila optimalnu količinu hranjiva u gljivači (miceliju) potrebnu za obilno plodonošenje u slijedećoj fazi. Bukovača vrlo dobro prorasta podlogu i na nižoj toplini od 10-20 °C i naizgled sve je u redu, no onda plodonosi slabije od očekivanog. Razlog se nalazi u tome da enzimi koje bukovača ispušta u podlogu kako bi je mogla probaviti ne rade na ovim nižim toplinama dobro te gljiva ne može nakupiti potrebnu količinu hranjiva kako bi obilno plodonosila. Zbog toga tijekom zime ne treba škrtariti na grijanju jer će nam se optimalno grijana bukovača odužiti visokim prinosom. Tijekom prorastanja nije dobro nit dozvoliti da se toplina uzgojne prostrije popne preko 30 °C. Na tako visokoj toplini enzimi razgrađuju podlogu vrlo brzo pa dolazi do jakog grijanja unutar vreća što u konačnici dovodi do odumiranja gljivače i izostanka ili velikog pada prinosa. Na 30 m2 moglo bi se kvalitetno smjestiti maksimalno do 400 vreća sa supstratom na kojima rastu gljive. Na 50 m2, oko 800 vreća, na 100 m2 do oko 1600 vreća. <h2>Održavanje prostora za uzgoj</h2> ● u prostoriji za uzgoj mora biti osigurano 12-satno osvjetljenje i vlažnost 90-95% ● vlažnost se postiže zalijevanjem betonskog poda ili orošavanjem leđnim, ručnim ili ugrađenim automatskim ovlaživačem. Izbijegavati direktno polijevanje vreća i gljiva koje izrastaju ● osigurati dovoljnu svjetlost (prirodnu ili umjetnu)ovisno o površini prostora ● ako nema dovoljno prirodne ventilacije potrebno je ugraditi dva ventilatora. Jedan se postavlja iznad poda 10 cm (za izbacivanje CO2 ), a drugi ispod plafona (za ubacivanje čistog zraka). <h2>Berba gljiva</h2> ● prva berba se očekuje nakon 4 tjedna. Berbe se obavljaju prosječno svakih 7 dana ili češće ako je to potrebno. ● Bukovače se beru kad veličina klobuka naraste promejra do 10 cm. Bere se cijeli grm iz korijena, ništa se ne ostavlja na tom mjestu. ● Rezanje se vrši 2 cm ispod klobuka ● uobičajeno je da se ostvare 3 berbe <h2>Uzgoj na drvetu</h2> U prirodi bukovača raste na drvetu lisnatog drveća. Zato je možete uzgajati i na drvenim oblicama dužine 30–80 cm. Možete upotrijebiti oblice svih vrsta lisnatog drveća (ne četinara!) Drvo ne bi trebalo biti starije više od pola godine od odsijecanja. Postoji mnogo mogućnosti zasijavanja oblica bukovačom. Bitno je da bukovača dođe direktno u kontakt sa drvetom kako bi hife bukovače mogle prorastati u drvo. Micelijem obrasle kolčiće kasnije zabodite do 1/3 u zemlju u vrt, na mjesto koje je u polusjeni. U slučaju suše prskajte ih vodom. Oblice rađaju 2–5 godina (ovisno o hranjivosti drveta). <h2><a href="https://www.youtube.com/watch?v=r10GqUKmSbc" target="_blank" class="btn btn-default" rel="noreferrer noopener">GAJENJE PEČURAKA NA SOPSTVENOJ PODLOGI VIDEO</a></h2> <h2> </h2>

P 402 Y

Brzi pregled

Brestovaca Gljiva –...

3,00 € SKU: P 402 W

Seeds Gallery Shop,

5/ 5

<h2>Brestovaca Gljiva – Micelijum – Seme (Pleurotus sapidus)</h2> <h2>Cena je za pakovanje od 10 ml.</h2> Sesir: precnika 10-15cm levkastog oblika, krem do svetlo smedje boje. listici: boje sesira, gusti, dugo se spustaju niz drsku. Drska: iz zajednickog stabla, racvaju se grane koje nose sesir. Cela figura podseca na svecnjak. Moze biti visoka do 15cm. Isarana je linijama i plitkim jamicama. Otisak spora: u masi bele boje, nakon nekoliko sati prah na vazduhu oksidise u prljavolila boju. Meso: u sesiru lomljivo, u drsci zilavo. Prirodno Staniste: stari panjevi brestova, redje na drugoj belogorici. Kao gljivu koja jača imunitet vjekovima su je koristili Kinezi, a krajem prošlog stoljeća počeli su je koristiti i u Europi. U prirodi Brestovaca raste u buketima ili grupama, po hladnom vremenu,na mrtvom drvetu, najčešće listopadnih vrsta. Radi se o gljivi asimetričnog oblika, glatkog šešira sa ekscentrično ili lateralno postavljeno drškom, koja ima svoje obožavatelje spremne da savladaju razne prepreke kako bi došli do ukusnog zalogaja. Uzgojene vrste su svakako najpopularnije i po zastupljenosti na tržištu su odmah iza šampinjona. Kinezu su je koristi se za ublažavanje bolova i relaksaciju mišića. Pored toga, upotrebljavali su je i u lječenju lumbaga, ukočenosti ekstremiteta i tetiva, kao i za lječenje loše cirkulacije. Preporučena doza za lječenje je tri do devet grama suhe bukovače u toku dana. Uzgoj : Gljive se uzgajaju na sirovinama koje su slabo iskoristive u druge svrhe. Mogu se proizvoditi tijekom cijele godine na relativno malom prostoru u kratkom ciklusu proizvodnje. Za pripremanje uzgojne hranjive podloge najčešće se upotrebljava slama žitarica, npr. pšenice i raži, koja bi se inače spalila ili zaorala. Nakon uzgoja bukovače, prorašteni supstrat se u nekim zemljama koristi kao stočna hrana. Osim slame žitarica za uzgoj gljiva može se koristiti i pljeva, kukuruzovina, lišće, piljevina, stari papir i drveni otpaci. Ciklus uzgoja bukovače je kraći od ciklusa uzgoja šampinjona. Do pojave prvih plodišta ne prođe ni pun mjesec dana, a očekivani prinos iznosi otprilike 50% od težine upotrijebljene suhe mase. U prirodi bukovača (Pleurotus ostreatus) raste na panjevima, srušenim stablima i komadima drva koji ostaju iza sječe. Prvi pokušaji uzgoja bili su na drvu. Ova se metoda uzgoja i danas uspješno koristi. U posljednje vrijeme, bukovača se uzgaja na poljoprivrednim nusproizvodima, npr. slami različitih žitarica pomiješanoj s različitim omjerima kukuruzovine, sijena, pljeve, piljevine i sl. Na takvim podlogama ciklus uzgoja traje dva do najviše tri mjeseca. Bukovača se može uzgajati u zatvorenim, djelomično zatvorenim i otvorenim ali natkrivenim prostorima. Mjesto uzgoja mora biti zaštićeno od kiše, jakog vjetra i izravnih Sunčevih zraka. Mora biti osigurana stalna visoka vlažnost zraka, dobro prozračivanje i 12-satno osvjetljenje. Slama koja se koristi za pripremu podloge mora biti zdrava, zlatno-žute boje i suhih vlati. Podlozi se može dodati sijeno (10-30%), kukuruzni oklasci (25-75%), kukuruzovina (25-50%) ili slama soje ili graška (10-30%). Dodatak sijena u hranjivu podlogu povećava prinos za oko 20% i smanjuje napad zelenih plijesni na supstrat. Sve sirovine koje se koriste kao hranjiva podloga moraju biti dobro usitnjene. Uzgojem bukovača na slami dobit će se zdrava hrana i iskoristiti slama koja bi se inače spalila ili zaorala. MATERIJAL I METODE Micelij bukovače nasađivat će se na usitnjenu slamu ječma ili pšenice. Prije nasađivanja micelija supstrat će se sterilizirati vrenjem na temperaturi 100 st. C oko pola sata kako bi se uništili mikroorganizmi i potom dobro ohladiti jer temperatura od 33 st. C ubija micelij bukovača. Steriliziranom supstratu (100 kg) se dodaje micelij (5 litara). u slojevima. Smjesa se stavlja u plastične vreće veličine 45 x 90 cm i to tako da se slaže sloj supstrata, sloj micelija i tako do vrha vreće. Na vrećama se radi prozračivanja izbuše rupe promjera 15-20 mm na razmaku od dvadesetak centimetara. Vreće se stavljaju u zamračenu prostoriju na temperaturu 22 st. C. Nakon otprilike tri tjedna vreće su gotovo sasvim proraštene i premještaju se u prostoriju za uzgoj. U tim prostorijama mora biti osigurano 12-satno osvjetljenje i vlažnost 90-95% Prilikom berbe stručak se reže blizu same površine na kojoj je izrastao. Nakon 10-15 dana pojavit će se nove bukovače. Moguće su tri berbe, a nakon toga je supstrat iscrpljen. Faze prorastanja Kod uzgoja bukovače tijekom faze prorastanja potrebno je ispuniti samo jedan uvjet. Toplina uzgojne prostorije treba biti 24 °C. Ukoliko je toplina uzgojne prostorije niža doći će do smanjivanja prinosa. Do toga dolazi jer bukovača nije nakupila optimalnu količinu hranjiva u gljivači (miceliju) potrebnu za obilno plodonošenje u slijedećoj fazi. Bukovača vrlo dobro prorasta podlogu i na nižoj toplini od 10-20 °C i naizgled sve je u redu, no onda plodonosi slabije od očekivanog. Razlog se nalazi u tome da enzimi koje bukovača ispušta u podlogu kako bi je mogla probaviti ne rade na ovim nižim toplinama dobro te gljiva ne može nakupiti potrebnu količinu hranjiva kako bi obilno plodonosila. Zbog toga tijekom zime ne treba škrtariti na grijanju jer će nam se optimalno grijana bukovača odužiti visokim prinosom. Tijekom prorastanja nije dobro nit dozvoliti da se toplina uzgojne prostrije popne preko 30 °C. Na tako visokoj toplini enzimi razgrađuju podlogu vrlo brzo pa dolazi do jakog grijanja unutar vreća što u konačnici dovodi do odumiranja gljivače i izostanka ili velikog pada prinosa. Na 30 m2 moglo bi se kvalitetno smjestiti maksimalno do 400 vreća sa supstratom na kojima rastu gljive. Na 50 m2, oko 800 vreća, na 100 m2 do oko 1600 vreća. Održavanje prostora za uzgoj ● u prostoriji za uzgoj mora biti osigurano 12-satno osvjetljenje i vlažnost 90-95% ● vlažnost se postiže zalijevanjem betonskog poda ili orošavanjem leđnim, ručnim ili ugrađenim automatskim ovlaživačem. Izbijegavati direktno polijevanje vreća i gljiva koje izrastaju ● osigurati dovoljnu svjetlost (prirodnu ili umjetnu)ovisno o površini prostora ● ako nema dovoljno prirodne ventilacije potrebno je ugraditi dva ventilatora. Jedan se postavlja iznad poda 10 cm (za izbacivanje CO2 ), a drugi ispod plafona (za ubacivanje čistog zraka). Berba gljiva ● prva berba se očekuje nakon 4 tjedna. Berbe se obavljaju prosječno svakih 7 dana ili češće ako je to potrebno. ● Bukovače se beru kad veličina klobuka naraste promejra do 10 cm. Bere se cijeli grm iz korijena, ništa se ne ostavlja na tom mjestu. ● Rezanje se vrši 2 cm ispod klobuka ● uobičajeno je da se ostvare 3 berbe Uzgoj na drvetu U prirodi bukovača raste na drvetu lisnatog drveća. Zato je možete uzgajati i na drvenim oblicama dužine 30–80 cm. Možete upotrijebiti oblice svih vrsta lisnatog drveća (ne četinara!) Drvo ne bi trebalo biti starije više od pola godine od odsijecanja. Postoji mnogo mogućnosti zasijavanja oblica bukovačom. Bitno je da bukovača dođe direktno u kontakt sa drvetom kako bi hife bukovače mogle prorastati u drvo. Micelijem obrasle kolčiće kasnije zabodite do 1/3 u zemlju u vrt, na mjesto koje je u polusjeni. U slučaju suše prskajte ih vodom. Oblice rađaju 2–5 godina (ovisno o hranjivosti drveta). <h2><a href="https://www.youtube.com/watch?v=r10GqUKmSbc" target="_blank" class="btn btn-default" rel="noreferrer noopener">Gajenje pečuraka na sopstvenoj podlogi VIDEO</a> </h2>

P 402 W

Brzi pregled

Hrastova Sjajnica Gljiva -...

5,00 € SKU: P 407

Seeds Gallery Shop,

5/ 5

<h2>Hrastova Sjajnica Gljiva - Micelijum - Seme (Ganoderma lucidum)</h2> <h2>Cena je za pakovanje od 10 Civija.</h2> GLJIVA BESMRTNOSTI Hrastova sjajnica (lat. Ganoderma lucidum) je lekovita gljiva. Nije jestiva, jer je previše drvenasta (za razliku od većine gljiva koje imaju oko 90% vode, ona ima oko 75%) i nema neki naročit ukus. Raste na hrastovom drvetu (ali i na panjevima drugih vrsta) tokom cele godine. Na kineskom ling-ći znači sveta gljiva. Gljiva daje mali rod u prirodnim uslovima, pa je u svetu sve više uzgajaju. Šešir gljive sadrži ugljene hidrate, aminokiseline, malu količinu proteina, neorganskih jona, steroida, triterpena, lipida, alkaloida, zatim glikozide, kumarin glikozid, riboflavin (B2) i askorbinsku kiselinu (C). U dršci su nađeni minerali: Mg, Ca, Zn, Mn, Fe, Cu i Ge. Osim bakra, svi ovi minerali su nađeni i u kožici šešira. U sporama ima holina, betaina, tetrakozanske, stearinske i palmitinske kiseline, ergosterola i dr. Nauka još uvek istražuje ovu gljivu. Primena Danas se u svetu proizvode mnogi preparati od ove gljive. Koristi se kod lečenja alergija, astme, kod bakterijskih i virusnih infekcija, kao tonik za jetru i bubrege, kao pomoćno sredstvo u lečenju raznih tumora, za snižavanje holesterola i krvnog pritiska i opšte jačanje imuniteta. U kućnoj apoteci se može koristiti kao dekokt ili usitnjena i samlevena u medu. Dekokt se u slučaju preventive i manjih zdravstvenih smetnji pravi u razmeri 10 g suve gljive na 2 dl vode dnevno i koristi tokom kraćeg perioda. U slučaju akutnih bakterijskih ili virusnih infekcija, doza se može za kratko povećati na 30 g dnevno, a kod tumora se preporučuju dnevne doze od 30 do 100 g. Ove visoke doze treba veoma oprezno primenjivati, jer veoma brzo dolazi do pada krvnog pritiska, što je glavna kontraindikacija kod primene ove gljive. Utvrđeno je da samo zrela plodna tela imaju sve neophodne lekovite sastojke u dovoljnim količinama. Zato je preporuka da se mlada i nezrela plodna tela ne koriste u svrhu lečenja. Jednom plodnom telu je potrebno 30-60 dana da sasvim sazri i tek tada je spremno za upotrebu. Za lečenje hronično povišenog holesterola i krvnog pritiska preporučuje se duga terapija sa trajanjem 6-9 meseci sa 10 g suve gljive dnevno. Pacijenti koji uzimaju uporedo i lekove moraju biti veoma oprezni, jer je moguć nagli pad krvnog pritiska nakon izvesnog vremena. Prepisanu lekarsku terapiju nije poželjno odbaciti u trenutku kada se počne dodatno lečenje gljivom, nego je nakon izvesnog vremena uz stalne kontrole kod kardiologa, treba smanjivati i lagano povlačiti iz upotrebe. Može se koristiti i kao antidot u slučaju trovanja gljivama, tada se koristi dekokt od 120-200 g suve gljive i ta količina se pije 2-3 dana 3-5 šolja dnevno. Slična dejstva i primenu imaju i ostale gljive ovoga roda, poznate kao gljive Ganoderma kompleksa. Kod nas je veoma česta, naročito u planinskom pojasu Ganoderma Applanatum. Njeno meso je tvrđe i teže ju je usitniti. Zato je bolja za pravljenje dekokta nego za ostavljanje u medu. Aktivni sastojci ganoderične kiseline A, B, C, D (triterpeni), i oleinska kiselina inhibiraju oslobađanje histamina (antialergisko delovanje); nepoznati alkaloid i nepoznati polisaharid deluju kardiotonično; nepoznati glikoprotein deluje kao inhibitor tumora; razni polisaharidi, (ß-D-glukan, GL-1, FA, FI, FI-1a) imaju imunostimulativno i antitumorno dejstvo; polisaharid ß-D-glukan D-6 poveæava sintezu proteina i metabolizam nukleinskih kiselina; protein Ling-Zhi-8 ima širok antialergijski spektar i deluje kao imunomodulator; steroid ganodosteron i triterpeni R, S deluju antihepatotoksično; triterpeni B, D, F, H, K, S, Y i triterpen ganodermadiol deluju na sniženje krvnog pritiska; triterpen ganodermièka kiselina deluje kao inhibitor sinteze holesterola.

P 407

Brzi pregled